Izraz mitos potiče iz starogrčkog jezika i znači pričanje priče. U osnovi ljudske egzistencije i razvoja naše civilizacije i jeste pričanje priče. Koliko god se društvo mijenjalo, potreba za pričom i pričanjem nije nestajala. Priča nam je neophodna jer nam omogućava da sebe objasnimo svijetu i svijet objasnimo sebi.
Razvojem nauke i tehnologije, priča se iz mitologije selila u prostor umjetnosti.
Ali, i tehnologija umjetnosti se mijenja i napreduje, svakodnevno se susrećemo s tehničkim napretkom, vidimo to pre svega u filmskoj industriji, ali i u različitim marketinškim i promotivnim aktivnostima, a jedna stvar se ne mijenja. Ljudska potreba za pričanjem stare, dobre priče. Tehnika može da impresionira, da privuče pogled i pažnju, ali sve to je kratkotrajno. Da bi se gledalac ili potrošač privukao, mora se identifikovati, emocionalno povezati s proizvodom, a to bez dobre priče ne ide.
U osnovi svake dobre priče nalazimo strukturu bajke koja počiva na motivima iz kolektivno nesvjesnog, odnosno, arhetipovima. Pod kolektivno nesvjesnim se podrazumijeva sveopšti, nasleđeni opus cjelokupnog iskustva generacija prije nas. To su urođeni obrasci mišljenja, postupaka i emocija koji su rezultat iskustava naših predaka. Arhetip je osnovna jedinica tog kolektivno nesvjesnog koja se manifestuje kroz naše postupke, mišljenja, snove, a posebno umjetničko stvaranje. Arhetipovi nam omogućavaju snalaženje u životno važnim situacijama, kada se osjećamo posebno ugroženo. Kao što bi rekao Andrić: „Ni u čemu što nam se dešava nismo sami, ni prvi ni jedini.“
Dakle, arhetipska osnova bajke je junak koji se susreće s određenim problemom i negativcem koji otežava proces rješavanja problema. Struktura je trostruka, kako bi se razvila napetost i iščekivanja, a junak izložio što većoj opasnosti. Dok rješava probleme, susreće različite ličnosti, pomagače, koji ga prvo iskušavaju, pa tek onda nude pomoć. Rješavajući problem junak sazrijeva i mijenja se, a to je suština života. Postoje različite varijacije motiva, postupka i likova u okviru ovih zadanih funkcija. Ko želi da sazna više o tome, odlična literatura je knjiga Vladimira Propa „Morfologija bajke“ iz koje možete mnogo saznati i o procesu pisanja, ali i funkcionisanju arhetipskih obrazaca u umjetničkom djelu. Suština je da natjerate svog čitaoce, gledaoca ili potrošača da dok gleda, sluša ili čita vašu priču aktivira emocije i identifikuje se s junakm priče, a to ćete najlakše postići ako aktivirate arhetipske predstave iz njegove podsvijesti.
